POVIJEST

POVIJEST

Poljoprivredni institut Osijek je nastao na temeljima Gospodarskog pokušališta, osnovanog 1878. godine u Osijeku od strane Slavonskog gospodarskog društva, iz kojeg se 1916. godine razvio Agrikulturno kemijski zavod čiji je sljednik današnji Poljoprivredni institut Osijek.
Agrikulturno kemijski zavod u Osijeku imao je svoj kemijski laboratorij sa glavnom zgradom i gospodarskim zgradama u Gundulićevoj 61, te pokušalište površine 4 k.j. Od 1922. godine Agrikulturno kemijski zavod mijenja naziv u Poljoprivredna ogledna i kontrolna stanica u kojoj je s vremenom osnovano dva odsjeka (Kemijski odsjek i Odsjek za kontrolu sjemena), a 1925. godine dolaskom u Osijek prof. dr. sc. Željka Kovačevića osnovan je i Fitopatološki odsjek.

Prije 2. svjetskog rata

Za razvoj današnjeg Poljoprivrednog instituta Osijek, važna je odluka ministra poljoprivrede dr. Ota Frangeša koji je poznatog oplemenjivača prof. dr. sc. Mirka Korića premjestio iz Križevaca u Osijek, a isti je osnovao Agrobotanički odsjek i utemeljio oplemenjivanje ratarskih kultura. Slijedeće godine, 1931. grad Osijek pomaže Poljoprivrednu oglednu i kontrolnu stanicu dodjeljivanjem 36 k.j. svoga zemljišta na Zelenom polju (Rastanci) za pokuse i znanstveni rad, koje je značilo temelj za kasniji razvoj, proširenje zemljišnih površina i izgradnju objekata. U to vrijeme osnovan je Farinološki laboratorij, tada jedini na prostorima bivše Jugoslavije. Farinološki laboratorij u to vrijeme imao je, pored ostale opreme, i Brabenderov farinograf za određivanje kvalitete brašna i tijesta. U vrijeme kad je Poljoprivredna ogledna i kontrolna stanica postizavala ubrzani znanstveni, kadrovski i materijalni razvoj, odlukom Ministra poljoprivrede Kraljevine Jugoslavije ing. Božidara Jovanovića ukinuta je Poljoprivredna ogledna i kontrolna stanica u Osijeku, a kadrovi i oprema je preseljena u novoformiranu kontrolnu oglednu stanicu u Novom Sadu čiji je prvi direktor bio ing. Božidar Jovanović (1938.-1941.). Njen slijednik je današnji Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu. Glede ugleda kojeg je Poljoprivredna ogledna i kontrolna stanica u Osijeku stekla u zemlji, Banska uprava je odlučila da Agrobotanički odsjek u Osijeku nastavi sa radom, iako je Poljoprivredna ogledna i kontrolna stanica ukinuta. Za upravitelja Agrobotaničkog odsjeka postavljen je poljoprivredni tehničar Ferdinand Franić, koji je uz pomoć akademika prof. dr. sc. Alojzija Tavčara, koji je povremeno dolazio iz Zagreba, nastavio rad na selekciji bilja i postavljanju pokusa. To razdoblje je kratko trajalo, jer se u Osijek 1940. godine vraća prof. dr. sc. Mirko Korić i nastavlja rad na oplemenjivanju bilja i pokusima. Taj rad se nastavlja u izuzetno otežanim uvjetima Drugog svjetskog rata, kada je pokusno polje bilo prekopano rovovima, bunkerima i bilo poprište bitke njemačkog topništva i savezničkih aviona. Tijekom Drugog svjetskog rata život su izgubili poznati antifašisti ing. Mihajlo Klajn, ing. Vjekoslav Bakulić, Sara Bertić i Milica Križan, djelatnici i suradnici poljoprivredne ustanove u Osijeku. Poslije završetka Drugog svjetskog rata težilo se održavanju kontinuiteta u radu na oplemenjivanju ratarskih kultura, što je i ranije bila dominantna djelatnost, a glavni nositelj tog rada bio je prof. dr. sc. Mirko Korić, kreator poznate sorte ozime pšenice U1 (Osječka šišulja) i kukuruza (Korićev brzak) koje su mnogi oplemenjivači u zemlji i svijetu koristili u svojim programima rada.

Poslije drugog svjetskog rata

Poslije Dugog svjetskog rata ustanova djeluje pod slijedećim nazivima:
  - Reonska poljoprivredna stanica (1945. do 1948.)
  - Savezna stanica za selekciju bilja (1948. do 1949.)
  - Poljoprivredno naučno-istraživačka stanica (1949. do 1955.)
  - Zavod za unapređenje poljoprivrede (1955. do 1961.)

Reonskom poljoprivrednom stanicom od 1945. do 1946. upravljao je ing. Zlatko Kolić, a od 1946. prof. dr. sc. Zvonimir Mađarić (tada inženjer poljoprivrede), koji je bio upravitelj i direktor u kontinuitetu do 1974. godine. U njegovom mandatu utemeljena je organizacijska forma Poljoprivrednog instituta Osijek slična današnjoj. Prof.dr.sc. Mađarić u svoje vrijeme bio je jedan od najpriznatijih znanstvenika na pšenici i kroz veliku suradnju sa proizvodnjom dao je značajan doprinos razvoju poljoprivrede u R. Hrvatskoj. Od 1974. godine do 1997. godine direktor Poljoprivrednog instituta Osijek bio je dr. sc. Antun Novoselović, koji je također izuzetno zaslužan za daljnji razvoj Poljoprivrednog instituta Osijek, a posebno je zaslužan za opstanak i obnovu Poljoprivrednog instituta Osijek nakon Domovinskog rata. O zaslugama sadašnjeg Ravnatelja Poljoprivrednog instituta Osijek (dr.sc. Josipa Kovačevića) od 1997. do sada u obnovi i razvoju znanstvenih djelatnosti Instituta govorit će drugi. Današnji naziv Poljoprivredni institut Osijek nosi od 21. siječnja 1961. godine. U razdoblju od 1976. do 1993. godine Poljoprivredni institut Osijek bio je udružen s Poljoprivrednim fakultetom, Prehrambeno-tehnološkim fakultetom, Institutom za šećernu repu, Voćnim rasadnikom i Radnom zajednicom u Biotehničko-znanstveno nastavni centar (BTZNC) u sastavu Sveučilišta «J.J. Strossmayer» u Osijeku. Stupanjem na snagu Zakona o ustanovama 1993. godine Poljoprivredni institut Osijek je prestao biti članica Sveučilišta «J.J. Strossmayer» u Osijeku, a slijedom Zakona Republika Hrvatska stekla je osnivačka prava. Od tada je Poljoprivredni institut Osijek nastavio s radom kao javni institut u vlasništvu Republike Hrvatske i u nadležnosti Ministarstva znanosti i tehnologije prema Zakonu o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti.

Domovinski rat

Posebice teško razdoblje u povijesti Poljoprivrednog instituta Osijek bio je Domovinski rat, jer su sve aktivnosti njegovih djelatnika i sva materijalna dobra bila na samoj liniji bojišnice. Tako je od 260 djelatnika uposlenih 1990. godine, nakon Domovinskog rata ostalo raditi na Poljoprivrednom institutu Osijek 135 djelatnika. Veliki broj djelatnika svih profila napustilo je Poljoprivredni institut Osijek bilo da su prešli u stalni radni odnos na Poljoprivredni fakultet Osijek ili u druge institucije u zemlji ili na rad u inozemstvo, a mnogi djelatnici ostali su na okupiranom području. S tugom i ponosom spominjemo poginule djelatnike Poljoprivrednog instituta Osijek Josipa Jakobovića, Krunu Kralja, dipl. ing. i Jandru Šimića, i zbog naglog gubljenja zdravlja tijekom rata prerano preminulog dr. sc. Nedjeljka Vekića, nadaleko poznatog oplemenjivača kukuruza. Više naših djelatnika je ranjeno ili su značajnije izgubili zdravlje kao sudionici Domovinskog rata u borbenim aktivnostima i tijekom radne obveze u ratnim uvjetima i sada su umirovljenici. Gubitkom kadrova iz djelatnosti agrotehnike, melioracija i poljoprivredne mehanizacije, ovo područje rada u Poljoprivrednom institutu Osijek je svedeno na minimum uz tendenciju obnove.
Ukupna materijalna šteta Poljoprivrednog instituta Osijek tijekom Domovinskog rata iznosi od 20.249.429 DEM, koja je priznata i verificirana. Razrušene ili devastirane poslovne prostore na dotadašnjoj lokaciji na Tenjskoj cesti morali smo napustiti, a 355 ha od ukupno 790 ha obradivih površina Poljoprivrednog instituta Osijek i danas se nalazi pod minskim poljima. Suradnja s Hrvatskim centrom za razminiranje je započela i u proteklih 9 godina razminirano je 115 ha.
Usprkos svim ratnim nedaćama: radu na prvoj crti bojišnice, odlasku i stradavanju djelatnika, izgubljenom poslovnom prostoru, uništenoj znanstvenoj i tehničkoj opremi, miniranom poljoprivrednom zemljištu ... uspjeli smo sačuvati i obnoviti znanstveni i ljudski potencijal za nastavak rada. 

2009. GODINA



Znanstvenici