Kroz povijest se voćarstvu na ovom području nije pridavala veća pažnja, premda nalazimo terene veoma prikladne za uzgoj voća. Voćke su uglavnom bile zasađene pojedinačno na okućnicama bez potrebne agro i pomo tehnike. Proizvodnja takovog voća nije bila ekonomična, te je voće bilo slabije kvalitete, a služilo je uglavnom za podmirenje vlastitih potreba.

Najznačajniji trenutak unapređenja voćarstva na području istočne Slavonije je osnivanje Voćnog rasadnika u Osijeku 1947. godine. Osnivač Voćnog rasadnika, gosp. Josip Marinović, bio je praktični voćar, zaljubljenik u voćarstvo.

Njegovom zaslugom ustanova Voćni rasadnik postala je rasadištem unapređenja voćarstva ovog područja. Zasnovana je proizvodnja voćnih sadnica sa kontroliranim porijeklom, uvode se u proizvodnju suvremene sorte i podloge, osnivaju se knjige matičnih nasada, kao i knjige rasadnika. U knjigama matičnih nasada opisuju se sorte i podloge koje ulaze u proizvodnju sadnica. Podizani su sortimentski, pokusni, matični i proizvodni voćni nasadi. Dobivali su se vrijedni rezultati unapređenja voćarstva za područje istočne Slavonije i Baranje. Uspostavljena je suradnja sa znanstvenim institucijama kao što su Zavod za voćarstvo u Zagrebu, Agronomski fakultet Zagreb, Institut za zaštitu i dr. Osnovana je srednja poljoprivredna škola u Osijeku sa smjerom voćarstva. Rezultati u pokusnim nasadima koristili su se i kod podizanja plantaže Borinci u Vinkovcima te i u podizanju voćnjaka školskih zadruga kao npr. u Velikoj Kopanici, Trnavi, Donjem Miholjcu, Petrijevcima, … 1955. godine Voćni rasadnik Osijek osvaja diplomu za osvojenu I. nagradu na I. poljoprivrednoj izložbi NRH za voćni sadni materijal. Proizvodnja voćnih sadnica iznosila je preko 400 000 sadnica, a distribuirane su diljem bivše Jugoslavije.

Na inicijativu Voćnog rasadnika 1953. godine osnovano je Društvo voćara i vinogradara istočne Slavonije i Baranje sa sjedištem u Osijeku. Društvo se brinulo da svojim članovima osigura prikladni sadni materijal, zaštitna sredstva, te stručne upute iz voćarstva i vinogradarstva. Društvo je organiziralo stručna predavanja iz voćarstva i vinogradarstva, te prenošenje rezultata proučavanja i pokusa na svoje članove.

1966. godine Voćni rasadnik se integrira u Poljoprivredni institut Osijek (današnji Odjel za voćarstvo). Tijekom 80-tih godina prošlog stoljeća Odjel za voćarstvo doživljava svoj puni zamah. Proizvodnja voća kretala se na 150 ha praćena velikom proizvodnjom voćnih sadnica. Uz pokusne nasade praćenja gospodarskih vrijednosti novih sorata i podloga, pokrenut je oplemenjivački rad na klonskoj selekcija krušaka. Tijekom 70-tih i 80-tih godina objavljeno više znanstvenih radova u suradnji sa Agronomskim fakultetom u Zagrebu, a posebno su značajni radovi o mineralnoj ishrani krušaka. Tijekom Domovinskog rata 90-tih godina, Odjel je pretrpio velike štete jer se nalazio na prvoj liniji obrane Osijeka, a posljedice se osjete i danas.